Religija
U ovoj zemlji teško je pronaći grad koji istovremeno nema crkve i džamije. Ovo najbolje pokazuje da je Bosna i Hercegovina zaista mjesto susreta istočnih i zapadnih civilizacija.
Nacionalni sastav Bosne i Hercegovine je veoma komplikovan i uvjek je bio uzrok većine konflikata. Treba kazati i to da u ovoj zemlji stanuje najveća u cjeloj Evropi muslimanska grupacija, u kojoj ima 40% bošnjaka, 31% pravoslavnih Srba, 15% Hrvata-katolika. Drugi dio stanovništva predstavlja ostale narode i konfesije.
Srednjovjekovna bosanska crkva je dobra polazna točka za shvatanje suvremene Bosne i Hercegovine. Nasljeđujući strastven odnos prema samome sebi od starosjedilačkih ilirskih plemena, novopridošla slavenska plemena usvojili su sebi svojstvenu formu kršćanstva, bogumilstva.Ovo dualističko vjerovanje, koje potiče još iz Perzije, a poznato je i kod drugih naroda, u Bosni je imalo svoju specifičnu formu. Dok je većina Evrope i Balkana bila pod utjecajem jednog od dva glavna pravca kršćanstva, geografski izolirana Bosna i Hercegovina poštovala je kršćanskog boga sa mnogim elementima paganstva.
Iako su se i katolička i pravoslavna crkva borile za nadmoć u regionu, bosanska crkva je ipak uspijevala zadržati svoj jedinstveni sistem vjerovanja kroz stoljeća, manihejsko shvatanje svijeta. Katolički utjecaj je vidljiv centralnim i sjevernim dijelovima Bosne, dok je pravoslavlje uspostavilo svoje rane korijene u istočnoj Hercegovini i duž granice Bosne i Hercegovine sa Srbijom.
Dolazak Otomanske imperije imao je značajniji historijski uticaj na religiju u Bosni i Hercegovini, nego što su to bili pokušaji pravoslavlja i katoličanstva u prethodnom periodu. Otomanska imperija je stigla u ovaj region u četrnaestom stoljeću, tokom narednih 250 godina većina stanovništva je prešla na Islam.
U šesnaestom stoljeću u region dolazi četvrta etnička grupa. Mnogi od sefardskih Jevreja koji su bili protjerani 1492. godine iz Španije i Portugala naselili su se u Sarajevu, Mostaru, Travniku i ostalim većim bosanskim gradovima i bili prihvaćeni pod okriljem Otomanske vlasti kao trgovci, sa svojom kulturom,jezikom i religijom.
U Titovoj Jugoslaviji većina ljudi se otuđila od svojih religioznih uvjerenja. Religijska praksa je bila dozvoljena ali se na nju gledalo sa podozrenjem, sekularizam je bio ohrabrivan, a religijske vođe je birala komunistička partija. Bosna i Hercegovina je ostala izrazito multi-religiozna zemlja što je i karakteristika ove zemlje kroz povijest a što je ostalo kao fakat i do danas.